colorius - The colors of Life
12.05.2010., srijeda
bl bla blabla
 Uploaded with ImageShack.us :D |
23.02.2010., utorak
New
|
New post.... looong time has this place been left alone :):):) |
08.09.2008., ponedjeljak
blblaaa
|
đi celotno leto :) ajd dobro.. da uopće vidim da li to funkcionira opet... Dosada.. o jee :) |
08.03.2007., četvrtak
Jupi
 Ajd nije me bilo dugo, tražio sam izlaz iz gornje fotke:) |
18.12.2006., ponedjeljak
one day
|
Čujem joj misli znam da sanja Sanja taj jedan dan taj sretan dan taj tren slobode tog trka u bezbrižni mir  |
21.11.2006., utorak
Luna Crvenko
|
I tak bilo je je... hladno Al ona je buljila preko u daljinu, a ja sam uzeo fotič i tup :) I tak je nastala ta fotka tog stvora :)))  |
13.11.2006., ponedjeljak
Spavanac
 I tak ide vrijeme, a meni se tak spava, a ovo malo čudo mi uvijek polako okupirava krevet dok ja spavam; prvo krmi u košari, onda čeka (pazite čeka) da ja odem u drimlend i onda tiha okupacija prostora. Uhvatim ja nju sa vremene na vrijeme kak se tak polako penje u krevet da ju ne bi ni vilenjaci čuli pa ju steram, al nekad se tak uvuče da sam ujutro na 20% kreveta, majku joj psečju, a nemrete joj niš; pogleda vas i kapitulaciji:))) Inače tak našao sam poslić, prvi put u životu imam radno vrijeme ono nije neki bed ak čovjek ode u 16:30, štoviše vas potiću da radite samo 8 sati jerbo ostatak treba posvetiti privatnom životu: JEBO TE!!!! Soorry na izjavi al do sad sam se susretao samo s početnim radnim vremenom od 8 ili 9 pa radi budalo dok ne očelaviš ili dok ne dobiješ srčani/moždani/živčani udar ili u prijevodu non stop. Tak bum vidjel kak tam bu pa ak nebu onda bu nekaj drugo, al nekaj valjda bu, jel tak :)) Eto mali privju intu maj dark misteriz of lajf. |
07.11.2006., utorak
Prijatelj
 Eto kažu da peseki tjeraju zle duhove i da vas okruže sa pravim ljudima. I kažu da je pas čovječuljkov najbolji prijatelj. I maše repom kad se derete na njega zato što je pojeo posteljinu. I ne smeta vas što je pojeo posteljinu. I slikate ga pored pojedene posteljine. I tak uopće vas ne dira ta posteljina. I nemrete se više derat na cucka jer vas tak gleda da vas stisne oko srca. Je... posteljinu. Ljubav ! |
03.10.2006., utorak
Reality distorts
|
Images of you appear in my mind Reality distorts Time bends For love that we use to have Is now but a wage dream Thoughts of it come and go Making me wonder if it ever existed I roam alone in this black world Searching for that familiar light Hoping it will warm my chilled heart |
10.09.2006., nedjelja
mir u nemiru
 |
27.07.2006., četvrtak
Da i u 7 mjesecu bude blog
|
Inače koliko i sami kužite, vi svi , tj. vas nekoliko milijardi koji svakodnevno pručavete pixele na mom blogu, skužili ste da prolazim kroz recimo jedno od najjebeno-turbonevjerojatnokomlicirano-superteško razdoblje u svom životu i tak da ne da mi ne cvatu ruže nego mi umiru i lišajevi koji samo žive od vlage ali.. idem dalje. Iako sama fotografija, za koju polažem autorska prava, nije u svojem nastajanju imala priču koja slijedi ipak je sastvni dio nje. daklem gledate taj mostić (u plitvicama) i ja si ga interpretiram kao jedan životni put, dakle kad idete preko vode, zapravo ste još kikić i ne kužite baš stvari oko sebe, glavno da pređete preko vode pa ćete lako dalje, no kad tamo eto možete ić lijevo i možete ić desno no i sami shvaćate da je to nemoguće jer puta tamo nema, možete samo ravno. NO ravno je uzbrdo i to isto tako nije baš jednostavno jer se treba mučit, i kad pogledate kamo bi vas taj put trebao odvesti u osnovi vidite crnu rupu, tj. znate da ne vidite kamo idete, e ja sam ipak krenuo i znam da se moram popesti a gdje točno ću doć i što je točno tamo to nemam blage dume, al eto idem dalje, mislim natrag nemogu i znam da taj put ne vodi nikamo. No sad će doć mnogi pa reć da i to je tvoj izbor, mislim uvijek se može skrenut negdje drugdje al u osnovi te stepenicu su kao sudbina i ma kud god da vi krenuli shvatit će te da nema drugog puta. A ak mi baš i ne želiti bolivat onda odite u plitvice pa se probajte iskobeljat nekim drugim putem, poslikajte ga i pošaljite mi fotku, do tad ja odoh prema gore u tu crnu nesigurnu rupu jer tako mi je rekao jedan mali čovječuljak koji sjedi u meni i stalno mi neštu mumlja u uho, no jedino sam shvatio ono kreni....  |
30.06.2006., petak
Put
iznad vode, iznad svega ipak postoji maleni put, samo treba krenuti... |
15.06.2006., četvrtak
Što je to ljubav 3
|
Iako bi po logici stvari ovo trebao biti posljednji dio u etapi ljubavnog puta, nekako mi je pisanje ovog dijela prouzročilo najviše muke, to je zasigurno zbog same činjenice da sam, recimo tako, imao najveću ljubav na svijetu te je onda izgubio. O samome gubitku ljubavi mogao bih napisati jedan cijeli dug post, no nemam ja za to baš snage, tako da će ako ikad bude napisan, vidjeti svjetlo bloga u neko drugo vrijeme. Dobro, i nakon što se dvije osobe poprilično upoznaju i uvide u nekih 80% jedno drugoga poprimaju slikicu onoga što je ispred njih i onoga što je u osobama ispred njih. Na njima je sad da odluče da li žele ići dalje ili ne, informacija imaju dovoljno da već sad odluče da li će sa tom osobom ostati do kraja života, no u ovoj fazi dolazi do najvećih nebuloza u vezama, neki ljudi počinju gledati na stvar kao da je gotova, neki počinju strastveno uživati, neki dožive onaj savršeni mir u vezi pun sigurnosti i razumijevanja, nekima niš nije jasno pa su zbunjeni itd…. Situacija je zapravo vrlo jednostavno, nakon burne izmjene energije polagao ali očito počinje smanjivanje tog inicijalnog naboja i on se zamjenjuje s jednim puno finijim procesom, taj proces predstavlja početak funkcioniranja dviju osoba kao jedne, možda zvuči čudno no u tom trenutku počinju se aktivirati procesi u ljudskom tijelu koji sliče SF-u (sajns fikšn), tipa telepatija, predviđanja i sl. jer svi već polako počinjete «osjećati» što drugi želi i kako razmišlja, nije vam više potrebno ništa; pogledate ju/ga i odmah imate mali milijun podataka s kojima možete raspolagati i jednostavno znate. Da pokažem na primjeru, jedan pogled vašeg partnera i informacija koja je prenesena neverbalno uz energetski dodatak u vama može probuditi svašta od ludog odlaska u krevet do iznošenja smeća (u smislu bježanja od neizbježne svađe). U svakom slučaju nebrojeno puta se može dogoditi da počnete npr. preuzimati stres od partnera iako je on kilometrima daleko pa cijelu noć ne možete spavati ili jednostavno dok vi nešto radite počnete se osjećati čudno jerbo se «nešto» dogodilo vašem partneru, također vas nekad «zapuhne» nevjerojatan osjećaj sreće jer znate da je partnerus u tom trenutku pomislio što i vi iako ste «km daleko». Proces je zapravo super jer tek tada shvatite da više na ovome svijetu niste sami već ste povezani s još jednom osobom koja je ujedno povezana za vas te zajedno kročite dalje. Tu u svojoj punosti nastupa ljubav i prestaje ta «zaljubljenost». Do kraja života polagano ali sigurno upoznajete onih ostalih 20% vašeg partnera, tj. upoznajete njegovu pravu dušu. Neki nastave pa uživaju do kraja, dok neki puknu, doslovno energija spajanja u jednu osobu postane toliko jaka da kod nekih izazove totalno slijepilo osjećaja i počinju misliti da je to zapravo gotovo da ljubavi više nema no zaboravljaju da ako osobe nisu kompatibilne nema te teorije po kojoj bi izdržali proces harmonizacije. Samo nastajanje jedne osobe ne događa se u doslovnom smislu riječi već je bliže recimo jednom savršenom jedinstvu dviju osobe u kojem i jedna i druga osoba zapravo s užitkom rade. No kao što to svi znamo, ovo sve gore navedeno je jedna ekstremno rijetka situacija i mnogi je nikad ne dožive, me included, blagoslovljeni su onima kojima bog dozvoli da upoznaju svojeg životnog partnera i da sa njim provedu ostatak života. |
06.06.2006., utorak
...tako tiho
|
Nikad u životu nisam pisao pjesme, tu neku za mene novu izričajnu formu potaknula je ljubav, možemo reći da je otvorila mala vrata u mom umu pored kojih sam često prolazio ali ih nikad nisam otvorio. Vezano za kraj moje 11 (i 3 mjeseca) godina duge veze proizišle su neke pjesme na engleskom i par na hrvatskom, osjećaji u svim pjesmama su iskreni i prikazuju stanje ljubavi koje sam imao prema njoj. Nisam nikad bio u tak dugoj vezi pa nemam pojma da li osjećaji nakon toliko vremena mogu biti tako jaki, no s obzirom na razvoj situacije koji ovdje ipak još neću objašnjavati u detalje proizašla je jedna s velikom vjerojatnošću zadnja pjesma koja je posvećena njoj. ...tako tiho …..i tako tiho ljubav umire na kraju svega što je bilo svih onih nezaboravnih noći onih naših dugih kupanja nakon bezbroj božanstvenih dodira bezbrižnih jutarnjih buđenja tvojeg anđeoskog osmjeha i prvih mekanih pusa i tako tiho nestaje ljubav odsječena od tebe od izvora svog nastanka od izvora svog postojanja potpuno sama svjesna kraja zadnjim treptajem gleda kako nikada više neće biti dio tebe… … i tako tiho nestala je ljubav… |